Dok se veliki dogovaraju, Europa broji čepove
Europa spava dok se svijet preslaguje. Amerika se zatvara, Kina preuzima primat, a Rusija igra grubo. Građani EU-a platit će cijenu bezidejne politike kroz nikad težu jesen i zimu.
Živimo u doista fascinantnom vremenu. Znate onaj osjećaj kad na zabavi svi točno znaju kamo večer vodi, osim jednog lika koji i dalje stoji pokraj zvučnika, pijucka topli gin-tonik i pokušava s prisutnima razgovarati o prednostima uvođenja papirnatih slamki? E, taj lik, to je naša draga, ponosna i progresivna Europska unija. Dok se globalna geopolitička šahovska ploča lomi preko koljena, u Bruxellesu se i dalje vode sudbonosne rasprave o tome jesu li čepovi na plastičnim bocama dovoljno čvrsto pričvršćeni za grlo. Jer, budimo realni, što je propast industrije i gubitak globalnog utjecaja u usporedbi s trijumfom nad neodvojivim čepom?
Kauboji se vraćaju kući, a Kina ne kuca nego ulazi
Dok mi pedantno mjerimo zakrivljenost krastavaca, s druge strane Atlantika naši „vječni zaštitnici“ igraju neku sasvim drugu igru. Amerika se, u svom prepoznatljivom kaubojskom stilu, odlučila lagano povući u vlastiti prerijski salon. Njihova nova-stara politika jasna je kao dan: ogradimo dvorište, dignimo carine i pustimo ostatak svijeta da se snalazi kako zna. Sjedinjene Države ponovno otkrivaju čari izolacionizma, ostavljajući Europu kao ostavljenu mladu pred oltarom globalnog slobodnog tržišta.
A tko koristi tu priliku? Naravno, Kina. Peking ne gubi vrijeme na moraliziranje ni na zamorne debate o ljudskim pravima u radnim skupinama. Oni jednostavno kupuju. Kupuju luke, kupuju tehnologiju, kupuju utjecaj. Kada promatramo recentne sastanke na vrhu – gdje Donald Trump, Xi Jinping i Vladimir Putin kroje karte novog svjetskog poretka – postaje bolno očito tko sjedi za stolom, a tko je na meniju. Ti sastanci nisu samo diplomatska kurtoazija; to je službena primopredaja svjetskog primata. Kina polagano, tiho i s neugodnim smiješkom preuzima kormilo planeta, dok Rusija, koristeći taktiku sirove sile i energetskih ucjena, daje sve od sebe da dokaže kako je još uvijek igrač koji može srušiti ploču ako mu se ne sviđaju pravila.
Bruxelleski laboratorij bezidejnosti
I gdje je u toj priči europsko vodstvo? Ono je zauzeto izražavanjem „duboke zabrinutosti“. Ako bismo europsku vanjsku i ekonomsku politiku morali sažeti u jednu riječ, to bi bila – autogol. Strategija nam se svodi na to da nemamo strategiju, ali zato imamo moralnu superiornost. Dok Kina subvencionira svoje električne automobile do besvijesti, a Amerika pumpa milijarde u vlastitu industriju, Europa nameće nove poreze i propise vlastitim poduzetnicima, čudeći se usput zašto nam ekonomija kaska za ostatkom svijeta. Naša birokracija čvrsto vjeruje da će svijet spasiti tako što će sama sebi pucati u obje noge, nadajući se da će i ostali, iz suosjećanja, početi šepati. Spojler: neće.
Cijenu gluposti uvijek plaća publika
Naravno, ova geopolitika iz fotelje ima i svoju cijenu, a nju, na nesreću, neće platiti birokrati s briselskim plaćama i diplomatskim imunitetom. Platit će je obični građani, isti oni koji se upravo pripremaju za ono što nam dolazi. A dolazi nam otrežnjenje. Svi pokazatelji sugeriraju da nas čeka izuzetno teška jesen, s inflacijom koja možda stagnira na papiru, ali u novčanicima divlja, i s industrijom koja tiho pakira kofere i seli tamo gdje je energija jeftinija, a propisi labaviji.
Zima stiže, a deke nisu na popustu
Ako mislite da će jesen biti siva, pripremite se za zimu. Ona vjerojatno neće biti samo hladna u meteorološkom smislu, već i u ekonomskom. Kad računi za grijanje ponovno počnu stizati, a radna mjesta u proizvodnom sektoru postanu luksuz, možda ćemo napokon shvatiti da se od lijepih želja i proklamiranih geopolitičkih iluzija ne može živjeti. No, glavu gore! Dok nam se ekonomija hladi, a svijet nas pretječe u punoj brzini, mi u Europi barem možemo mirno spavati. Jer, što god da se dogodilo i koliko god mračno bilo, jedno nam nitko ne može oduzeti – oni naši plastični čepovi i dalje će stajati čvrsto i ponosno pričvršćeni za boce. Ako ništa drugo, barem ćemo se u mraku manje prolijevati.
Više naših kolumni možete pronaći ovdje.
