Je li Austrija ušla u razdoblje rezanja socijalnih davanja?

Austrija postupno mijenja odnos prema socijalnim davanjima. Zamrzavanje, smanjivanje i promjene pojedinih prava već su dio proračunske politike, a posljedice bi se mogle snažnije osjetiti tek kada pritisak stigne do pokrajina i gradova.

Austrija očito ulazi u razdoblje u kojem država više ne može ili ne želi održavati dosadašnju razinu svih socijalnih izdvajanja. To se ne događa jednim velikim rezom, nego nizom manjih odluka: nešto se smanji, nešto se ne uskladi s inflacijom, nešto se zamrzne, a poneka se mjera jednostavno više ne nastavi. U aktualnom proračunskom paketu za 2027. i 2028. predviđeno je, među ostalim, daljnje zamrzavanje pojedinih obiteljskih davanja, dok se neke druge socijalne stavke smanjuju.

Najveća promjena možda neće doći iz Beča

Pravi učinak takve politike mogao bi se, međutim, jasnije vidjeti izvan savezne razine. Pokrajine i gradovi godinama su računali na različite oblike državnog novca za čitav niz programa, mjera i aktivnosti. Kada tog novca bude manje, pitanje više neće biti samo koliko će kućanstvo dobiti od države, nego i što će lokalna razina moći financirati i koliko će se toga morati odgoditi, smanjiti ili potpuno ukinuti.

Nije problem u tome što država štedi

Ovo nije kritika Austrije zato što mijenja svoju socijalnu politiku. Država ima pravo odlučiti koliko će novca izdvajati, kome će ga namijeniti i koje će programe smatrati prioritetnima. Uostalom, aktualna proračunska politika nije jednostavno priča o nestanku socijalne države: savezni izdaci za područje socijale prema planu za 2027. i 2028. i dalje rastu, dok se istodobno provode određene uštede i smanjuju pojedine stavke.

Problem nastaje kada se promijene očekivanja

Puno je važnije nešto drugo. Austrijsko društvo desetljećima je navikavano na snažnu državu i relativno široku mrežu socijalnih prava. Na takav se sustav nisu navikli samo domaći građani nego i brojni ljudi koji su u Austriju došli tijekom godina. Kada nešto dovoljno dugo postoji, prestaje se doživljavati kao izvanredna pomoć i počinje se smatrati normalnim dijelom života. Zato promjena pravila može biti društveno mnogo snažnija od samog iznosa koji se određenom mjerom uštedi.

Sedam dobrih godina ne traje vječno

Možda je upravo to najveća promjena koja dolazi. Nakon dugog razdoblja u kojem se očekivalo da će država imati dovoljno prostora za financiranje sve većeg broja potreba, dolazi vrijeme u kojem će se morati birati. A izbor uvijek znači da nešto više neće biti dostupno u dosadašnjem obliku. Aktualni proračunski plan već pokazuje smjer: vlada provodi konsolidaciju, dok istodobno određena područja i dalje dobivaju dodatna sredstva.

Pitanje više nije hoće li se sustav mijenjati

Austrija očito pokušava prilagoditi javne financije novim okolnostima. Ostaje otvoreno koliko će te promjene biti velike i kako će ih doživjeti stanovništvo kada se počnu snažnije osjećati na lokalnoj razini. Sedam dobrih godina, kako se slikovito kaže, ne traje zauvijek. Ako je razdoblje obilja doista završilo, pred Austrijom nije samo pitanje proračunskih brojki nego i prilagodbe društva na činjenicu da država ubuduće možda neće moći nuditi ono na što su se mnogi već navikli.