Zrcalo nerazumijevanja: Što bi Austrija bez svojih stranaca?

U posljednje vrijeme u Austriji sve snažnije odjekuje protuimigrantski sentiment. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da to raspoloženje više nije isključivo rezervirano za starije generacije ili političke rubove. Sve više mladih, ispod 40 godina, dijeli isto mišljenje – da su stranci problem.

Teško je to gledati kao stranac koji u ovoj zemlji živi godinama, poštuje zakone – poštuje Austriju, radi pošteno i trudi se doprinositi zajednici. Još je teže kad znaš da bez svih tih “tuđinaca” Austrija danas ne bi imala životni standard na koji su mnogi navikli. Pitanje je – koliko mladih Austrijanaca toga uopće postaje svjesno?

Tko zapravo radi teške i potplaćene poslove?

Danas, dok ispijaju kave na urednim terasama Graza, Beča ili nekog drugog grada te kupuju organsku hranu u supermarketima, mnogi ne razmišljaju o tome tko im čisti ulice, tko gradi ceste, tko njeguje njihovu stariju rodbinu u domovima ili bolnicama. Ne razmišljaju tko ustaje u pet ujutro da bi radio fizičke poslove za plaće koje ni ne pokrivaju osnovne troškove života. Odgovor je jednostavan – stranci. Ljudi iz Hrvatske,Bosne i Hercegovine,Srbije, Slovenije, Mađarske … 

Oni koje se gura na marginu i koji se često doživljavaju kao prijetnja, a ne kao oslonac.

Problem nisu stranci – nego birokratski sustav

Mladi Austrijanci, obrazovani i informirani, kao da ne žele vidjeti ono očito. Umjesto da se kritički osvrnu na nepravedno raspoređene javne troškove – od napuhanih budžeta za birokratske institucije, do potpore desecima beskorisnih organizacija koje godinama „zastupaju“ kvazi ljudska prava – lakše je reći: „Stranci su problem.“

Te iste institucije, prepune izmišljenih radnih mjesta bez stvarne koristi za društvo, troše milijarde. No, kada se govori o ekonomskim izazovima, uvijek je lakše uprijeti prstom u čistačicu iz Bosne i Hercegovine nego u beskorisni ured sa sedam savjetnika koji svi pišu jedan dopis tjedno.

Što bi se dogodilo da odu?

Ironično je to što upravo ti „stranci“ koje mnogi žele izbaciti – drže Austriju na nogama. Dovoljno je samo zamisliti da ih 30% odluči otići. Ekonomija bi kolabirala. Sustav skrbi, građevina, transport, čišćenje, gastronomija – sve bi stalo. I onda bi, možda po prvi put, mnogi osjetili što znači prava kriza. Što znači život kad više nema nikoga tko će raditi poslove koje nitko drugi ne želi.

Poštovanje bi trebalo ići u oba smjera

Austrija je divna zemlja, bogata poviješću, redom, sigurnošću. Mnogi stranci je poštuju više nego što se to ovdje često priznaje. Ali teško je gledati kako to poštovanje ne ide u oba smjera. Teško je gledati kako se zaboravlja da poštovanje i zahvalnost ne poznaju putovnice.