Odgojni jaz u Austriji kroz oči Hrvata

Austrijski odgojni sustav mnogim hrvatskim (ne samo hrvatskim) roditeljima otvara oči: očekivana sigurnost i bolji uvjeti padaju u drugi plan kada shvate da institucije, snažno obojene ideologijom, preuzimaju odgoj djece na način koji često nema dodirnih točaka s njihovim vrijednostima.

Mnogi Hrvati koji se sele u Austriju dolaze s dobrim namjerama i velikim očekivanjima. Vjerovali su da će djeci pružiti kvalitetnije obrazovanje i stabilniji sustav, no ubrzo otkrivaju da su upravo zbog visokog životnog standarda prisiljeni raditi više nego ikad. To znači da djeca većinu dana provode u institucijama koje gotovo u potpunosti preuzimaju ulogu roditelja. Mnogima je to kulturološki šok — posebno onima koji dolaze iz sredina gdje je obitelj glavna odgojna jezgra. Dodatno, naglašava se i razlika između grada i sela: dok u manjim sredinama postoji barem privid tradicionalnijeg pristupa, u gradovima dominira institucionalni odgoj koji djecu oblikuje bez gotovo ikakvog upliva roditelja.

Škole kao jedan “čudan svijet”

Polazak u austrijsku školu mnoge hrvatske roditelje ostavlja u čudu. Nacionalni kurikulum i školski programi često nose izražene ideološke smjernice koje se ne trude prikriti. Posebno su zbunjeni roditelji s konzervativnim vrijednostima koji imaju dojam da se njihov pogled na svijet smatra zastarjelim ili nepoželjnim. Neki otvoreno kažu da im se čini kao da se odgojni sustav namjerno udaljava od obitelji i vlastitih kulturnih korijena djece.

Ideološko oblikovanje koje briše obiteljsku nit

Sve snažnije se nameće osjećaj da školske i predškolske ustanove ne “nadopunjuju” obitelj, nego je zamjenjuju. Vrtići i škole iz dana u dan kreiraju stavove, vrijednosti i identitete djece, često bez obzira na ono što obitelji kod kuće pokušavaju graditi. Posebno je teško naviknuti se na činjenicu da tvoje dijete može biti odgojeno tako da s tobom — vrijednosno, kulturno i svjetonazorski — nema ama baš ništa zajedničko. Za mnoge Hrvate to je najteži dio prilagodbe, jer dolaze iz društva u kojem obitelj ima presudnu odgojnu ulogu.

Od “idem zbog djece” do “idem kući zbog djece”

Godinama se kao glavni motiv odlaska u Austriju navodila upravo dobrobit djece. No sve su češći slučajevi obitelji koje razmišljaju o povratku — iz istog razloga. Ispostavilo se da materijalna sigurnost ne može nadomjestiti gubitak utjecaja na djetetov karakter, identitet i svjetonazor. Roditelji sve češće zaključuju da im je važnije da djeca odrastaju uz njihove vrijednosti nego u sustavu koji ih oblikuje prema unaprijed postavljenim ideološkim matricama.