Izgubljeni u stresu i ekranima!

Pucnjava u školi u Grazu, u kojoj su mladi ljudi izgubili živote, šokirala je ne samo Austriju nego i cijelu Europu. Takva tragedija, iako strašna, nažalost više nije nezamisliva. Ona je ogledalo društva koje postaje sve brže, sve površnije i sve ekstremnije. Ovakvi događaji ne nastaju niotkuda – oni su rezultat godina nakupljenog pritiska, stresa i društvenog sljepila.

Svijet koji juri bez kočnica

Živimo u vremenu gdje se sve mora dogoditi odmah. Svi trčimo – za poslom, za uspjehom, za statusom. Djeca odrastaju u okruženju gdje se ne smije pogriješiti, gdje su ocjene, izgled i broj lajkova mjera njihove vrijednosti. Odrasli, s druge strane, izgaraju između posla i obitelji, stalno pod pritiskom da moraju „više“ – jer je to, navodno, normalno. No nije normalno živjeti pod stalnim stresom. Nije normalno da djeca imaju napadaje panike u osnovnoj školi. Nije normalno da ljudi zaborave kako izgleda slobodno vrijeme bez osjećaja krivnje. U posljednjih godinu ili dvije primjećujemo jasan trend – sve ide u krajnosti. Ili si uspješan ili si propalica. Ili si s nama ili si protiv nas. Ili imaš savršen život na društvenim mrežama – ili te nema. U toj atmosferi ekstremnih podjela, ne ostaje puno prostora za autentičnost, slabost ili ranjivost. I upravo to stvara plodno tlo za unutarnje eksplozije – kod mladih, kod odraslih, kod cijelog društva.

Američki utjecaj – bez filtera

Nažalost, Europa sve više preuzima stil života iz SAD-a, ali bez kritičkog odmaka. Uvozimo brzinu, kompetitivnost, individualizam, pa čak i kulturu oružja i nasilja, dok istovremeno gubimo ono što je činilo europski život stabilnim – umjerenost, solidarnost, zajedništvo, odgovornost.

Mlade sve manje oblikuje lokalna kultura, a sve više TikTok, Instagram i Netflix. I dok su ti alati tehnički „nevin medij“, oni nose sa sobom cijeli sustav vrijednosti – često površan, iskrivljen i emocionalno prazan.

Mladi su danas zarobljenici virtualnog svijeta u kojem stalno uspoređuju sebe s drugima. Svaki lajk se doživljava kao potvrda, a svaki izostanak reakcije kao poraz. Mjesto gdje su se trebali povezivati – postalo je izvor tjeskobe, izolacije i dubokog osjećaja bezvrijednosti.

Pandemija – tihi lom mentalnog zdravlja

I ne možemo ne spomenuti razdoblje pandemije. Te takozvane „korona godine“ ostavile su neizbrisiv trag. Godine izolacije, online nastave, zatvorenih sportskih dvorana i kulturnih sadržaja, ostavile su djecu i mlade bez ključnih razvojnih iskustava. Izgubili su osjećaj pripadnosti, sigurnosti i kontinuiteta.

Psihičke posljedice tog razdoblja tek sad izlaze na površinu. Sve veći broj mladih se bori s anksioznošću, depresijom, nesanicom i osjećajem izgubljenosti. Mnogi su jednostavno – emocionalno izgubljeni u svijetu koji ih ne razumije i ne usporava.

Vrijeme je za zaokret

Ne možemo vratiti izgubljene živote iz Graza. No možemo izvući pouku. Ovo nije pitanje samo sigurnosti u školama. Ovo je pitanje našeg načina života. Moramo se pitati – kamo nas vodi ova brzina? Što nudimo mladima osim pritiska i ekrana? Gdje su prave vrijednosti, razgovori, odnosi?

Vrijeme je da se usudimo usporiti. Da odaberemo kvalitetu umjesto kvantitete. Da vratimo prave razgovore u obitelji, prijateljstva u stvarnom svijetu, a zajednicu u srce svakodnevnog života. Jer ako ne stanemo sada – sljedeća tragedija nije pitanje „ako“, nego „kada“.

U spomen na izgubljene mlade živote u Grazu – neka ova tragedija ne bude samo vijest, već poziv na temeljitu promjenu.