Elastične farmerice i ostale iluzije o napretku

Ne govorimo ovdje o nostalgiji ni o romantiziranju prošlosti. Govorimo o činjenicama. O mjerljivo lošijim materijalima, kraćem vijeku trajanja i industrijama koje nam prodaju regresiju kao napredak.

Znam kako ovo zvuči. Evo još jednog tipa koji govori da je “nekad sve bilo bolje”, da današnja generacija ništa ne zna i da je prije kruh bio tvrđi, ali pošteniji. No, prije nego što me svrstamo u ladicu s gunđalima, hajdemo se zadržati na činjenicama. Jer ovo više nije stvar nostalgije, nego mjerljive degradacije kvalitete.

Farmerice: od trajnog odjevnog predmeta do potrošne robe

Nekad su farmerice bile komad odjeće izrađen od debelog trapera, bez elastina, bez “slim fit” izgovora za loš materijal. Kupio si ih, razradio, i nosio pet, deset godina. Danas? Danas su to u najboljem slučaju tajice s printom farmerica. Elastične, tanke, nakon nekoliko pranja izgube oblik, boju i dostojanstvo. Doslovno se može izmjeriti gramatura materijala i usporediti s onom iz 80-ih ili 90-ih – razlika je porazna. Isto vrijedi i za ostale odjevne predmete. Brza moda, kažu. Ja bih rekao brza prijevara.

Glazba nekad i danas: razlika između trajnosti i algoritma

Hitovi iz 80-ih, 90-ih i ranih 2000-ih i danas se slušaju, vrte na radiju, pune klubove i svadbene sale. Imaju melodiju, strukturu, identitet. Danas? Hit traje jednu sezonu, nekad ni to. Sjetimo se samo one nedavne pjesme “Espresso Macchiato” koja se stalno vrtila na Antenne Steiermark – ogromna popularnost, pa potpuni nestanak. Usporedite je s bilo kojim hitom iz 90-ih i sve će vam biti jasno. Nije stvar ukusa, nego trajnosti. Dobra pjesma preživi vrijeme. Današnje – jedva prežive algoritam.

Film i televizija: era reciklaže umjesto kreativnosti

Kao velikog filmoljupca, ovo me možda najviše boli. Industrija koja je nekoć stvarala klasike danas melje remakeove, rebootove i franšize bez duše. Humor? Molim vas, navedite mi jednu dobru humorističnu seriju ili film snimljen u zadnjih šest ili sedam godina koji će se pamtiti. Ja tvrdim da je posljednja stvarno kvalitetna humoristična serija bila „Teorija velikog praska“, a od filmova „Hangover“. Sve nakon toga je korektno, prolazno ili zaboravljivo.

Šira slika: skuplje, lošije i prodano kao napredak

I tu dolazimo do šire slike. Kvaliteta ne opada samo u odjeći, glazbi i filmovima. Opada u svemu. Proizvodi su skuplji, traju kraće i predstavljaju se kao “napredak”. Govore nam da je sve bolje, brže i modernije, dok realno dobivamo manje za više novca. Isto vrijedi, nažalost, i za ljude, odnose i vrijednosti.

Zaključak: novi proizvodi nisu isto što i bolji proizvodi

Ovo nije poziv na povratak u prošlost, nego na zdrav razum. Nemojmo pristajati na loše proizvode samo zato što su novi. Nemojmo miješati cijenu s kvalitetom, niti novotarije s napretkom. I, najvažnije, nemojmo se dati uvjeriti da je car obučen kad svi jasno vidimo – nosi elastične farmerice koje će se raspasti do sljedeće jeseni.